Razlozi radi kojih trgovačke firme odlaze u stečaj su mnogobrojni.
Stečaj za obične vjerovnike uglavnom znači da šanse naplate duga postaju izuzetno male.
Stečaj ("faillite") se otvara presudom trgovačkog suda, ili nakon izjave direktora firme i polaganjem bilance ("dépot de bilan"), ali i na temelju tužbe vjerovnika. Trgovački sud otvara stečajni postupak kad su dva uvjeta ispunjena : prestanak plaćanja dugova ("cessation de paiement") i nemogućnost financiranja ("ébranlement du crédit"). Tradicionalno, samo trgovac ("commerçant") može otići u stečaj, ali se to nedavno proširilo na gotovo sva poduzeća ("entreprise").
Presudom trgovačkog suda se određuje tko će biti stečajni upravitelj("curateur"), koji preuzima upravljanje firmom u stečaju. Gotovo uvijek je to odvjetnik. Bivši direktor mora odgovoriti na pitanja koja mu postavi stečajni upravitelj i dostaviti mu svu potrebnu dokumentaciju (poslovne knjige, ugovore...).
U nekim rijetkim slučajevima stečajni upravitelj može odlučiti privremeno nastaviti aktivnost firme.
Kao vjerovnik, neophodno je dostaviti na sud "déclaration de créance", dokument kojim vjerovnik izjavljuje da mu je firma u stečaju dužna i na temelju čega.
U slučajevima kad ne postoji nikakva imovina, šanse da vjerovnik naplati bar dio duga naravno ne postoje. Ukoliko u stečajnoj masi postoji imovina, stečajni upravitelj je mora prodati što bolje može.
Cijena koju stečajni upravitelj dobije služi prvo za isplatu troškova upravljanja firmom i za honorare i troškove stečajnog upravitelja. Tek nakon toga dođu na red (ako dođu na red) vjerovnici koji imaju razlučna prava ("privilèges"). Razlučno pravo ovlašćuje vjerovnika u stečajnom postupku na odvojeno i prioritetno namirenje njegove tražbine osigurane tim pravom.
To su uglavnom banke koji imaju razne garancije na imovini firme, pa neke ugovorne stranke, kao na primjer prodavatelj pokretnina, zakonodavac, pa onda radnici, pa država...
Ostali vjerovnici se zovu "créanciers chirographaires", i imaju mogućnost naplatiti dio potraživanja jedino ako su svi vjerovnici s razlučnim pravima došli do naplate svojih potraživanja.
Ukoliko i dođu na red, obični vjerovnici će morati dijeliti ostatak "kolača" međusobno.
Perspektive običnog vjerovnika u slučaju stečaja dužnika u pravilu nisu dobre.
To ipak ne znači da nije neophodno dostaviti sudu detalje duga. Naime, sa poreznog stajališta, dokument kojim stečajni upravitelj potvrdi da nikakva dividenda neće biti uplaena običnim vjerovnicima omogućuje da se dio potraživanja koje nikad neće biti isplaćeno smatra kao gubitak. Slično vrijedi i za PDV ("TVA" ili "taxe sur la valeur ajoutée").
Isto tako, važno je provjeriti da li slučajno postoji razlučno pravo, te se to mora navesti u dokumentu koji se sudu dostavlja.
Kako bi se donekle smanjio rizik da dužnik ode u stečaj i ne plati dug, u nekim je slučajevima moguće tražiti dodatne garancije, kao na primjer jamstvo ("cautionnement") direktora ili vlasnika udjela u firmi. Na temelju toga vjerovnik može tražiti od jamca ("caution") da isplati ostatak duga. Ipak, postoji i u tom slučaju mogućnost da jamac izbjegne odgovornost (o tome ćemo nekom drugom prilikom).
U nekim je slučajevima čak moguće tražiti da bivši direktor bude osuđen da sam plati ostatak duga. To naravno nije automatski u slučaju stečaja firme s ograničenom odgovornošću (uglavnom SPRL, SA, SCRL), jer ograničena odgovornost inače ne bi imala smisla.
Tako na primjer bivši direktor može biti osobno osuđen da plati dug od firme ako je na primjer lagao u pregovorima prije potpisivanja ugovora u vezi financijskog stanja firme ili ukoliko je nastavio naručivati proizvode znajući da firma neće moći platiti dogovorenu cijenu.
Kad direktor nije poštivao neke svoje zakonske obveze u vezi objave godišnje bilance ili s obaveznim sazivanjem skupštine u nekim zakonski određenim situacijama, malo je lakše doći do pozitivnog ishoda jer postoje legalne presumpcije koje olakšavaju dokazivanje veze između povrede zakona i nastale štete (u tom slučaju nenaplaćen račun).
U svakom slučaju, ako ste u sličnoj situaciji, bilo kao dužnik ili vjerovnik, preporučamo vam da se savjetujete sa odvjetnikom.